KULTURNI GENOCID
by Emil VLAJKI
Zlocinci svih vrsta vladaju na prostorima bivse Jugoslavije, a sadasnje
Srbije i Crne Gore. U okupiranom Kosmetu su i formalno na vlasti. Oni mogu
mirne duse to ciniti, jer u ovoj zemlji kojoj se cak ni ime vise ne zna,
nema nikakvih opasnosti za njih. Cak i ako dopadnu zatvora, ubrzo su pusteni
u ime "humanizma" i "demokracije". To je bio slucaj prije par godina sa
albanskim teroristima cji su zlocini nad srpskom populacijom bili apsolutno
dokazani. Izgleda da nema opasnosti ni za narucioce ubistva Gavrilovica,
Djindzica, Buhe i ostalih politickih licnosti koje su stradale od pada
Milosevica.
Posebno mjesto u ovom njihalu strave zauzimaju usko-nacionalisticki
zlocinci koji se bjesomucno obaraju na civilno stanovnistvo i na njegov
kulturni identitet uzivajuci puno povjerenje "novih gospodara svijeta.. Kada
su Talibani, dok su bili na vlasti, dinamitirali fascinantne spomenike
drugih kultura u Afganistanu, svijet se zgrazavao. Ali, kada teroristi na
Kosovu unistavaju kulturno blago Srba i samim tim zatiru njihovo postojanje
i identitet, svijet suti nad ovim barbarstvom rijetko videnim u historiji
covjecanstva. A "medunarodna zajednica", ne samo da suti vec i aminuje
kulturni genocid nad srpskim narodom.
Prisjetimo se slijedecih cinjenica. Okupacione trupe, navodno Ujedinjenih
nacija a ustvari NATO-a, zauzele su Kosovo u junu 1999. godine kako bi, eto,
garantirale multinacionalnost i medusobnu toleranciju populacija koje zive
na tim prostorima. Mnogi misle da su natovci u tom pogledu lagali, "ali
nisu". Tocno je, doduse, da na Kosovu vise da i nema Srba, Crnogoraca,
Gorana, Roma i ostalih, ali zato ima Albanaca, Amerikanaca, Njemaca,
Engleza, Francuza, itd. "Multietnicitet" je, prema tome, "osiguran", a sve
govori i u prilog tome, da se teroristicke grupe ("ciji je identitet
nepoznat") i Amerikanci, ne samo uzajamno toleriraju, vec i da se u
potpunosti slazu s obzirom na zlo koje cine, pa da cak i koordiniraju
njihove akcije usmjerene na izgon i ubijanje srpskog zivlja i na unistavanje
njihovog kulturnog bica. Kako se i ne bi slagali, kada se Amerikanci trse
rukama i nogama da stvore sve pretpostavke za "veliku Albaniju" i druge
islamske entitete na podrucju Balkana.
Od dolaska okupacionih trupa (KFOR-a) na Kosovo, 13 juna 1999. godine,
pracenih neizbjeznom "humanitarnom bagrom" (protektoratska administracija,
medunarodna policija, nevladine organizacije, itd.), u toj srpskoj pokrajini
je unisteno, dinamitirano, sruseno do temelja, preko 150 srpskih
pravoslavnih crkava. To je bogu za plakati kada se vide gomile kamenja
prosarane djelovima unistenih freski manastira koji su donedavna spadali u
najveca kulturna blaga Evrope i svijeta.
I gle cuda! Pored sve te silne okupatorske voske i policije, ni u jednom se
slucaju "nisu otkrili" teroristi, zlocinci koji su to uradili!! Naravno, za
svo to vrijeme, na istim prostorima, nije ni jedna jedina damija okrnjena.
Netko bi, uzimajuci u obzir ove cinjenice, prebrzo rekao: "Elementarno, moj
dragi Wattson-e", misleci na albanske teroriste, ali bi se sustinski
prevario. Oni su, izvjesno je, dobrovoljni instrumenti ovog kulturnog
genocida, ali su naredbodavci drugdje i druge vrste. I tako, vjerovali ili
ne, moramo se vratiti Hitleru i nacistickom periodu sa jednim primjerom iz
nedavne proslosti.
Spaljivanje "Raspetog Kosova"
Kada je Hitler dosao na vlast, jednu od prvih stvari koje je uradio i koja
je prestravila svijet, bilo je spaljivanje knjiga "nepodobnih autora" ciji
humanizam nije odgovarao nacizmu. Bilo i ne ponovilo se, rekao bi netko. Da,
ali to se je, po svemu sudeci, ponovilo, i to sasvim sluzbeno, u jednoj od
najstarijih demokratskih evropskih zemalja, Engleskoj, na aerodromu
'Heathrow'. Neka citaoci sami izvuku zakljucke iz slijedecih cinjenica.
Dr Ljubisa Folic je profesor na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu i autor
sjajno ilustrirane monografije 'Raspeto Kosovo' ('Crucified Kosovo') u kojoj
su paralelno dati potpuno ocuvani manastiri prije okupacije Kosova i isti
objekti, razruseni, spaljeni od terorista nakon dolaska KFOR-a. Elem, u junu
2002. godine, u suradnji sa Pravoslavnom eparhijom Rasko-Prizrenskoj, on je
krenuo za Cikago JAT-ovim avionom ponijevsi sa sobom 1000 primjeraka svoje
monografije (na engleskom) da ih podijeli tamosnjim Srbima. Dosavsi u
Cikago, nigdje njegovog prtljaga, ni licnog, ni cetiri paketa knjiga na
engleskom 'Raspetog Kosova'. Licni prtljag, ispreturan i poluunisten, je
nakon par sedmica dobio, ali ne i pakete s knjigama. Nakon izvjesnog
vremenskog zavlacenja, stvar je sluzbeno konacno "razjasnjena", o cemu
postoji potpuna dokumentacija. Naime, napisano mu je, da su sva cetiri
paketa sa knjigama 'Crucified Kosovo' bila "lose upakovana", da su se
"smocila po kisnom danu" i da su aerodromske vlasti sve knjige morali
unistiti!!! Autor ovih redova pretpostavlja, da je najracionalniji nacin
unistenja knjiga bio njihovo spaljivanje. Evo i zvanicnog JAT-ovog
objasnjenja:
"Konacno, bezbedonosne sluzbe (engleske, na aerodromu, E. Vlajki) zahtevale
su od nasih kolega na aerodromu Heathrov da daju saglasnost da se ovlazene
knjige i pocepane torbe uniste". (kurziv je moj, E.V.).
Lako je pretpostaviti sto se, ustvari, desilo. Engleske bezbjedonosne
sluzbe su vidjele naslov monografije 'Crucified Kosovo', otvorile knjigu u
kojoj su ilustrirani zlocini "nepoznatih terorista" nad Srbima, shvatili da
se sve to desavalo u prisustvu okupacionih snaga medu kojima su i engleske
trupe i odlucili da svih hiljadu primjeraka monografije uniste. Dodatni
razlog za unistenje je vjerovatno bio i taj sto su Srbi vec bili etiketirani
kao "losi momci", a takvi, prema pravilima satanizacije, ni na koji nacin ne
smiju biti pretstavljeni kao zrtve "dobrih momaka" (Albanaca).
Naravno, zakon vjerovatnosti dozvoljava i da su sva cetiri paketa bila lose
upakovana, da je kisa pljustala kao iz kabla, da se sve rasulo i smocilo i
da bezbjednosne sluzbe nisu nista drugo mogle da urade nego da knjige
uniste. Ustvari, cudan je taj zakon vjerovatnosti. U jednoj pripovjetci je
opisano kako su neke majmune naucili udarati po tipkama, i kako su ti isti
majmuni, po istom zakonu vjerovatnosti, poceli tipkati kompletna Dickens-ova
djela! Ocito se radilo o engleskim majmunima.
Zapadno-islamski teroristi i petokolonasi
Ustvari, sve je jasno. NATO-zemlje su obucavale i naoruzavale albanske
teroriste na svojim teritorijama, izvrsile teroristicki napad na Jugoslaviju
i Srbiju, dozvolile, ako ne i inicirale, da se kosovski Srbi protjeraju i
poubijaju, da se njihova kulturna bastina unisti. Oni su, sustinski, pravi
teroristi. Oni su bombama, embargom i ucjenama unistavali Srbiju i srpski
narod i nastavljaju sa pripremama za njegovo daljnje unistavanje. Oni su u
Republici srpskoj zabranili neka Andriceva djela za skolsku lektiru, jer
ona, navodno siju medunacionalnu mrznju!. Oni su ti koji sufinanciraju
skolstvo u Srbiji i zahtjevaju da ono bude prilagodeno "zapadnim
standardima". A nasta ti "zapadni standardi" lice, govori nam slijedeci
primjer nedavno spomenut u jednom od mojih napisa.
Rambouillet je od zapadnih analiticara, od kojih mnogi nimalo ne
simpatiziraju Srbe, ocijenjen kao jedan od najprljavijih ultimatuma
historije postavljen nekoj drzavi kojeg ni jedna vlada na svijetu ne bi
prihvatila. Ali za pisce udbenika historije osmog razreda osnovne skole
(Beograd, 2001.), to je bio maltene fer prijedlog Zapada da se razrijesi
kriza na Kosovu!? Tko je jednu takvu svinjariju mogao napisati i odobriti da
se predaje u skolama? Uostalom, evo i odgovarajuceg teksta:
"Novo zariste buknulo je na Kosovu i Metohiji. Zbog stalne napetosti u ovoj
pokrajini bezbednost su odrzavale velike policijske i vojne snage Republike
Srbije i SRJ.
U cilju resavanja ovih problema mirnim putem, pocetkom 1999. sazvana je
medunarodna konferencija u Rambujeu i Parizu. Konferencija je, uprkos
insistiranjima medunarodne zajednice da se pronade resenje, zavrsena
neuspehom. To je NATO-u dalo povoda da u prolece 1999. primeni silu i
napadne Jugoslaviju". (kurziv je moj, str. 205)
Ako ovo nije primjer kulturnog genocida nad srpskom djecom, onada je autor
ovih redaka izgubio svaki smisao za razumijevanje i utvrdivanje realnosti.
Naravno sve je jasno i vidljivo kao na dlanu. Zapadni terorizam, islamski
terorizam, kvislinski terorizam i mafijaski terorizam su u ovoj zemlji
neodvojivo povezani. Pitanje je, koji je to donji prag dostojanstva ispod
kojeg srpski narod ne ce pristati da se dalje srozava?
P.S. Ovo je kompletna verzija jednog clanka djelomicno objavljenog u Borbi
2003.
Emil VLAJKI
[EMAIL PROTECTED]
Srpska Informativna Mreza
[EMAIL PROTECTED]
http://www.antic.org/
Serbian News Network - SNN
[EMAIL PROTECTED]
http://www.antic.org/
