NOVA CETNICKA DRZAVA
«Vazan je princip, sve su ostalo nijanse» (Balasevic)


By Emil VLAJKI


   1. «Svi su Srbi cetnici»

   Kada sam prije par godina posjetio svoj bivsi fakultet (F. Polit. Nauka)
u Sarajevu, moje nekadasnje kolege su me docekale “na noz”:

   “Ti si  onaj koji brani cetnike”!

   Pokusao sam im objasniti, da ne branim cetnike nego da nastojim
razotkriti manipulacije «medjunarodne zajednice» i njenih medija u odnosu na
jedan od naroda na nasim prostorima, t. j. na Srbe. Za mene, kao ubijedjenog
Jugoslovena, Srbi su, kao i ostali juznoslavenski narodi na bivsim
jugo-prostorima dio mog identiteta, te me boli i revoltira demonizacija bilo
kog od njih. Pokusao sam im argumentirano pokazati da je demonizacija Srba
najvecim dijelom bila neopravdana. Isto tako sam pokusao objasniti da je
podjela nasih naroda od strane Zapada dio njegove taktike da ovlada
Balkanom, te da smo svi na ovim prostorima, u razlicitom omjeru, zrtve
«medjunarodne zajednice».

   Ali, naravno, nista mi nije vrijedilo. Refren: «Ti branis cetnike», se
nastavljao. Pokusao sam im skrenuti paznju na cinjenicu da je moja osuda
svih klero-nacionalizama u vise navrata objavljivana preko medija. Konacno,
ustvrdio sam, nisu svi Srbi cetnici, i nije ispravno takvo izjednacavanje.
Naravno, sve skupa je bio dijalog gluhih i jedino sto sam shvatio, bilo je
da jos uvijek nije vrijeme za istinu.

   Prosle godine, posjetivsi Zagreb, telefonirao sam mom dubrovcaninu i
bivsem kolegi sa Jejla Ivu Bancu. On je, u protekloj deceniji bio poprilicno
kritican prema Tudjmanovom rezimu, pa sam mislio da cemo, bez obzira na nasa
dugogodisnja neslaganja oko otcijepljenja Hrvatske, naci nesto zajednicko.
Kada sam se predstavio, kao da je nasao moralno opravdanje za svoju podrsku
otcijepljenju i misleci da mi je pronasao slabu tocku, bio je krajnje
neprijatan:

   «Vidim, preko Interneta, da branite 'Srbo-cetnike'. Nemojte me vise
zvati». I spustio je slusalicu.

   Po tko zna koji put sam shvatio da nije lako braniti istinu na
jugo-prostoru koji je, jos uvijek, prepun medjusobne mrznje. A sto se
novocetnika tice, nisam ih ozbiljno shvacao. Tim vise, sto je jedan moj
bivsi kolega sa Fakulteta, radi kojeg sam skoro politicki nastradao stavsi u
njegovu obranu osmdesetih, predamnom dovikivao clanovima opcinskog komiteta
SK, kako je on veci komunista od njih, a kasnije je postao «prvi cetnik»
Srbije! Isto je bilo i sa jednim drugim mojim kolegom, kojem su usta bila
prepuna antinacionalizma, da bi nakon toga postao «prvi cetnik» BiH. Iskreno
receno, bez obzira na privid, meni su takvi cetnici bili smijesni. U svakom
slucaju, nisam nikada mogao prihvatiti stavove prema kojima se citav srpski
narod izjedacava sa cetnicima.

   Naravno, nista ne moze opravdati zlocine koji su bili pocinjeni u
medjusobnim sukobima Hrvata, Muslimana i Srba, mada su, konacno, Srbi ispali
najvece zrtve. Ali, da se radi tih zlocina svi Srbi izjednacavaju sa
cetnicima, svi Muslimani sa islamskim fundamentalistima, a svi Hrvati sa
ustasama, to je za mene bilo i ostalo apsolutno neprihvatljivo i znacilo je
upasti u zamku americke «medjunarodne zajednice».

   Kada je nedavno srpski parlament, ogromnom vecinom glasova, izjednacio
cetnike sa partizanima («sve su ostalo nijanse»), osjetio sam se bijedno. U
principu, parlament predstavlja narod, te je, formalno, ovaj zakon izrazena
volja naroda. Shvatio sam, da je cetnistvo postalo afirmirana drzavna stvar
i da, politicki-pravno gledano, ako ista od sada napisem u korist Srba, da
time ujedno podrzavam i cetnicku ideologiju. A to sebi ni kao Hrvat koji je
medju prvima 1989. osudio proustaske tendencije u SRH, ni kao covjek ne mogu
sebi dozvoliti. Konacno, ispalo je, da oni koji su tvrdili da su svi Srbi
cetnici, da su anticipativno, formalno-pravno bili u pravu. Naravno, prema
mnogim Srbima, nikakve stete od toga sto se vise necu javljati mojim
internet-napisima, clancima, knjigama i javnim nastupima, ali mi se cini da
sam, u svjetskim razmjerima, ponesto doprinio, kao ne-Srbin, sagledavanju
patnje tog naroda. Isto tako znam da prava kalvarija Srba jos nije pocela, i
da bi moje razumijevanje stvari moglo pomoci srpskom narodu u onome sto mu
tek predstoji.



   2.U svakom ludilu ima racunice

   Kada sam se sabrao i donekle oporavio, moj analiticki duh i
visedecenijsko bavljenje politickim manipulacijama, dobili su prioritet.
Poceo sam se pitati kome je trebao takav potez. Na podrucju gdje jos uvijek
caruju strast i mrznja, gdje se bratski narodi agresivno i tendenciozno
etiketiraju, proglasiti svoju drzavu cetnickom dolijeva ulje na vatru i to
upravo u trenutku kada su se stvari pocele pomalo smirivati.

   Ovdje se ne radi o sustini. Vjerovatno cetnistvo, ni po broju zlocina, ni
po prvobitnim intencijama nije ekvivalentno ustastvu. Nisam historicar i
nemam naucnog osnova da o tome sudim; jedino se mogu postaviti kao licnost
koja zna da suprotstavljeni klero-nacionalizmi vode neumitno u mrznju i
genocid. Ali, svaki narod ima svoje mitove, predrasude i mrznju. Drugim
rijecima, sebe proglasiti onima koje tvoji susjedi sa mrznjom stigmatiziraju
i zbog cega te optuzuju, nije ni malo mudro. Plus toga, ako ti svojim
susjedima sa kojima si donedavna ratovao, dokazujes kako je cetnistvo
ispravna stvar, a ustastvo i muslimanski fundamentalizam losa stvar, onda to
moze jedino voditi raspirivanju strasti i produbljivanju mrznje. Jer ni
ustastvo, ni cetnistvo, ni m. fundamentalizam ne spadaju u domen logike i
racionalnosti, vec u iracionalno i agresivno. Cak je i sadasnji HDZ to
shvatio, pa se aktuelna Sanaderova vlada u Hrvatskoj svim sredstvima, i to
vrlo konkretno, trudi da spere sa sebe etiketu ustastva. Isto tako,
muslimanske vlasti insistiraju formalno na multikulturalizmu. Bez obzira na
to koliko je jedno i drugo (ne)tocno, nisu ludi da sebe stigmatiziraju. Ali
Srbi, jok; mi smo cetnici i tocka. Sve u svemu, cak i kada bi to bio
ispravan stav, on je daleko, psiholoski i politicki, od bilo kakve mudrosti.
I konacno, pitanje da li je neki narod cetnicki, ustaski ili
fundamentalisticki, ne bi trebalo da spada u nadleznost parlamenta, vec
historicara!

       Varaju se, medjutim, oni koji misle da je srpski parlament proglasio
svoju drzavu cetnickom (jedino) zbog poznate srpske osebujnosti i srpskog
tradicionalnog gesla: «protiv svih zastava». Ovaj zakon, cini se, spada u
domen perfidne politicke manipulacije i rezultat je suradnje americkih
instituta za psiholosko ratovanje i domacih Kvislinga. Izglasanim zakonom,
postizu se dva cilja:

-Opravdava se demonizacija srpskog naroda i NATO-agresija na Srbiju.

-Omogucava se Hrvatskoj i BiH da dobiju ogromne ratne odstete od Srbije.

   Da bi se shvatilo o cemu se radi, pribjegnimo, u prvom redu Aristotelovim
silogizmima:

   P1: Srbi su, u protekloj deceniji demonizirani od Zapada kao genocidan
narod.

   P2: Saveznici su, u toku Drugog Svjetskog rata podrzali partizane, a ne
cetnike.

   -------------------------------------------------------------------------
----------------------

   Z: Cetnicka drzava je izraz genocidnosti srpskog naroda



   Ako se nekom ovaj zakljucak cini nategnutim, a silogizam ne bas
aristotelovskim, taj nista nije shvatio od suvremenih medjunarodnih odnosa i
sadasnjeg teskog polozaja Srbije.

   *Amerikanci moraju, po svaku cijenu, opravdati permanentnu agresiju na
Srbiju. Oni ce, s toga, preko svog instrumenta, Haskog tribunala, zasigurno
osuditi Milosevica koji je legalno biran u toku svoje vladavine. Milosevicev
glavni politicki partner bio je i ostao Vojislav Seselj, cetnicki vojvoda i
njegova Radikalna stranka koja je sebe otvoreno proglasila cetnickom. Posto
Srbi i dalje ostaju demonizirani, a Srbija je sebe i sluzbeno proglasila
cetnickom drzavom, a cetnistvo je u Drugom.S.R. bilo dezavuirano od strane
demokratskih naroda koji su se borili protiv fasizma –cime je partizanska
borba i protiv cetnistva automatski postala antifasisticka-, onda se, u
sadasnjoj politickoj konstelaciji «genocidnost Srba» izjednacava sa
cetnistvom i opravdava se njihova «denazifikacija» koju sprovodi
«medjunarodna zajednica».

   *U ovakvom kontekstu, hrvatska i muslimanska povika protiv cetnistva
dobija puno, pa i institucionalno, znacenje. Proklamirano cetnistvo srpske
drzave je jos jedan od «dokaza» da su Hrvati imali pravo sto su se odvojili
od «srpske Jugoslavije» i sto su se borili protiv «srpskih cetnika» u
Hrvatskoj nakon proglasenja samostalnosti Hrvatske 1991. Na financijskom
planu, osuda Milosevica koji je legalno predstavljao «srpsku Jugoslaviju» +
medjunarodno satanizirano cetnistvo = osnov za dobijanje ratnih reparacija
od Srbije!

   Najvecem dijelu Srba koji, i inace, ne podnose moje pisanje («Sto taj
Hrvat hoce», «Zasto ne osudi Jevreje koji su krivi za sve srpske nevolje»
-autenticno!), moje rezoniranje moze im izgledati suludo i provokatorski. Za
one koji su, jos uvijek, u stanju da razmisljaju kompleksnije, zavrsavam
ovaj napis sa slijedecim podatkom koji daje puno svjetlo mojim analizama.

   *Prijedlog zakona kojim je cetnistvo oznaceno kao nesto dobro i
svesrpsko, dat je od strane Vuka Draskovica!!! A Vuk Draskovic je
stoprocentno americki covjek te u Srbiji, u najbukvalnijem smislu te rijeci,
sprovodi sve sto mu Amerikanci kazu. Posto u politici nema koincidencije,
slucajnosti, onda je ovaj Draskovicev potez daleko od bilo kakvog ludila,
nepromisljenosti i slicno. On je, u suradnji sa americkim imperijalizmom,
potpora daljnjoj demonizaciji Srba i daljnjem komadanju Srbije koja je,
vodjena sadasnjom politickom garniturom, neumitno osudjena na propast


By Emil VLAJKI
mailto:[EMAIL PROTECTED]



                           Srpska Informativna Mreza

                                srpski_put@antic.org

                            http://www.antic.org/
                                       Serbian News Network - SNN
                                           sin@antic.org
                                        http://www.antic.org/

Reply via email to