http://www.vecernji.hr/newsroom/news/croatia/3252577/index.do
08. 03. 2009. | 20:03
NEPOZNATI DOKUMENTI
Pavelić od SAD-a tražio obnovu NDH
Autor Davor Ivanković i Zdravko Milinović
Dr. Ante Pavelić, poglavnik Nezavisne Države Hrvatske, bježao je gotovo
15 godina. Usprkos snažnoj jugoslavenskoj obavještajnoj službi koja je
nakon rata uhitila, osudila i likvidirala mnoštvo ratnih protivnika,
Pavelić nikada nije bio izručen ni procesuiran premda je bio tretiran
kao jugoslavenski ratni zločinac “broj 1”. Večernji list objavljuje
dokumente koji objašnjavaju zašto tada moćni KOS i UDBA u tome nisu uspjeli.
Galerija: Fotografije iz osobnog arhiva Pavelićeve obitelji
'Proti partizanstvu bio je potreban poseban način ratovanja'
Pavelić - namjesnik za zločin i politiku smrti
Agent Gowen crta Pavelićeva skloništa
Istodobno objavljujemo fotografije iz Pavelićeva života od 1945. do
1959. godine koje hrvatska javnost dosad nije vidjela. Novopronađeni
dokumenti kojima raspolažemo nedvojbeno dokazuju da je Pavelić u svom
bijegu bio i u indirektnoj zaštiti najprije britanske, a potom i
američke obavještajne službe.
Priprema za Amerikance
Pavelićev bijeg iz Zagreba bio je pripreman puno prije sloma NDH, u
svibnju 1945. Dokumentacija kojom se koristio za bijeg, “Ausweis”,
izdana je u Grazu, u Konzulatu NDH, u prosincu 1944. (vjerojatno je bila
antidatirana), a glasila je na Antona Serdara. Za razliku od poznatih
snimaka na kojima se kamuflirao brkovima i bradom, ovdje se pojavljuje
samo s brkovima i alpskim šeširom. Izručenje stotina tisuća ratnih
izbjeglica novoj jugoslavenskoj vlasti završilo je bleiburškom
tragedijom i katastrofom Križnog puta. Dio najvišeg vrha bivše NDH uspio
je izbjegnuti takvu sudbinu. Među njima bio je i Ante Pavelić s kojim su
anglo-američke obavještajne službe stupile u kontakt još potkraj 1945.
Radikalizacija odnosa između tada krajnje proruskog Titova režima i
zapadnih saveznika najvjerojatniji je razlog produbljivanja tih kontakata.
Dokument koji objavljuje VL pokazuje da se Pavelić u vrijeme skrivanja u
Austriji ozbiljno pripremao za razgovor s američkim obavještajcima.
Memorandum je Pavelić diktirao na brzinu. Na prvoj stranici dokumenta
stoji rukom dopisano: “Samo kao vodić pred američkim okupacionim
trupama”. Pretpostavlja se da je to rukopis nekog posrednika ili njegove
kćeri Višnje PavelićU svom “izvještaju” Amerikancima Pavelić doslovce
počinje od “stoljeća sedmog”. Ustaški pokret predstavlja kao legitimnu
reakciju na srpske zločine u Kraljevini Jugoslaviji, ustaše kao
nacionalne revolucionare koji nemaju nikakve veze s nacizmom i fašizmom.
Titove partizane saveznicima predstavlja kao zajedničke neprijatelje u
antikomunističkoj koaliciji. Pavelić se žali Amerikancima i Britancima
na talijansku i njemačku politiku koje su kočile razvoj NDH.
Nijemci su, prema Pavelićevim riječima, željeli opstanak Kraljevine
Jugoslavije, a Rimske ugovore, kojima je Italiji pripala gotovo cijela
Dalmacija, potpisao je pod pritiskom Nijemaca i Talijana. U konceptu
Pavelićeva izvještaja Amerikancima nema nijedne riječi o rasnim zakonima
koji su bili temelj pogroma Židova u NDH, progona Srba i Roma. Nema ni
riječi o Jasenovcu i drugim zločinima.
Jugoslavija je smrt
U memorandumu Pavelić zaključuje: “Uzpostava NDH nije djelo Njemačke
niti nacionalsocijalizma, nego je djelo hrvatskog naroda... ustaški
pokret nije kreatura ni djelo fašizma... ustaška vojska nema ništa
zajedničkog s SS organizacijom, nego je hrvatska narodna vojska za
obranu hrvatskog naroda...” .Saveznicima predlaže sljedeće: “U interesu
zapadne civilizacije, u interesu mira, napredka i slobode u ovom djelu
Europe, potrebno je da se opet uspostavi NDH... svako drugo rješenje je
neprirodno i nepravedno... na ovo rješenje spremna je danas sigurno i
Srbija, nakon toliko gorkih izkustava, sigurno da samostalna Srbija i
samostalna Hrvatska mogu sretno jedna kraj druge živjeti, dok spajanje
obiju u Jugoslaviju znaći za jednu i drugu smrt i nesreću.”
Do sredine lipnja 1945. Pavelić je boravio u austrijskom gradiću
Leingreithu. Prema postojećoj dokumentaciji, skrivao se po austrijskim
samostanima. U strahu od jugoslavenske potjere, prelazi iz britanske u
američku okupacijsku zonu Austrije gdje njegovi suradnici stupaju u
kontakt s američkim obavještajnim službama.
Jugoslavenski obavještajci 1946. pripremili su sve za uhićenje “državnog
neprijatelja broj 1”, međutim, Pavelić je misteriozno nestao iz
Austrije. Pretpostavku da to nije mogao učiniti bez pomoći Amerikanaca
potvrđuju svi povjesničari s kojima smo razgovarali. Sjedište američke
obavještajne službe bilo je upravo na sjeveru Austrije u gradiću Zell am
See. Uvriježeno mišljenje da je Paveliću u bijegu pomogla jedino
Katolička crkva očito nije potpuno točno.
Dio klera privrženog ustaškom pokretu skrivao je mnogobrojne ustaške
lidere, ali Pavelića ne bi mogao sakriti da nije bilo ključne pomoći
obavještajnih službi zapadnih sila. Prema dokumentima kojima
raspolažemo, Pavelića su od 1945. do 6. studenoga 1948., kada
talijanskim parobrodom “S/S Sestriere” plovi u Argentinu, u stopu
pratili saveznički obavještajci. U Argentini, u koju se sklonio, s
oduševljenjem ga je dočekao veći dio hrvatske emigracije, ali i špijuni
UDBA-e u diplomatskim misijama nove Jugoslavije.
