Title: Message
 
 

26. 2. 2003. Broj 357
 
 EKSKLUZIVNO Ispovest Dafininog brata
Dobrica Todorovic, rodjeni brat Dafine Milanovic, cije se deportovanje iz Nemacke ocekuje ovih dana, tvrdi:
Dafina morala da radi kao spremacica po nemackim kucama

Cvoca.GIF (5111 bytes)
     Marko Lopusina

Nista ja ne znam sta se desava sa mojom kcerkom. Dafina je radila kako su joj naredjivali i sad hoce da je hapse. Gde su sad svi oni ljudi koji su bili sa njom, da kazu istinu o Dafini Milanovic? Oni znaju vise od mene, ja nista ne znam - rekla nam je majka Milanka Todorovic, iz sela Skobalj kod Male Krsne, kada smo pokucali na njena vrata da bismo saznali sta se u Nemackoj desava sa njenom kcerkom Dafinom Milanovic.
Kad se na vratima pojavio visoki Dobrica Todorovic, njen sin, Dafinin rodjeni brat, shvatili smo da je Jelen, kako ga komsije zovu, cuo da su mu novinari dosli u kucu.
Todorovic je neke novinare lane pistoljem terao iz dvorista. Nama je, posle pozdrava, rekao: 
- Pet godina nisam video sestru Dafinu. Majka je nije videla od poslednje posete u Budimpesti, pre dve godine, pa ipak, policija dolazi kod nas da se raspituje o njoj. Trzisna i finansijska inspekcija posecivale su me 20 puta. I bez razloga mi zatvarali radnju, jer je, kako jedan inspektor rece, „kod Dafininog brata sve mutno!". Prosle nedelje sam morao da idem u Beograd kod istraznog sudije da dam izjavu. Nedavno me je policija posetila da proveri da nisam i ja otisao u Nemacku! Koliko je meni poznato, Dafina se nalazi u pritvoru u Nemackoj, ali sud jos nije odlucivao o njenoj deportaciji u Srbiju!

 

Uzeli joj porodicu, posao, imovinu
Moja kcerka Dafina bila je najbolji knjigovodja u Jugoslaviji. Vodila je poslovne knjige mnogim biznismenima, da su je ostavili da radi Srbija bi danas bila velika zemlja. Pomogla je i Srbiju, mnoge ljude i nase selo, a sada ljudi njenim imenom ispiraju svoje ruzne price. Sapleli su je, uzeli joj porodicu, novac, posao, imovinu. Sada hoce i nju da mi uzmu. Ako uhapse Dafinu, ako mi uhapse i sina Dobricu, ja cu se ubiti! Umrecu i necu videti kada istina o mojoj Dafini bude izasla u narod! - kaze Milanka Todorovic.


STRADANJE PORODICE
Dobrica Todorovic je zacutao, a kada smo mu rekli da smo dosli da cujemo istinu o porodici Dafine Milanovic, pokusao je da opravda svoje nepoverenje prema iznenadnim gostima:
- Dolazili su nam razni novinari i posle toga pisali gnusne lazi o Dafini i nasoj porodici. Zbog Dafine je nasa porodica u Skobalju uvek imala problema. Dok je bila direktor Dafiment banke, dolazili su nam mnogi da joj traze pare. Jedan covek je dosao u nasu kucu, pred mojom decom izvadio bombu i zapretio da ce nas pobiti ako mu ne damo pare. Mom sinu Damiru Todorovicu, koji je zavrsio bogosloviju, vladika nije dao da bude djakon, jer je „bratanac bogate Dafine", pa mi dete sada radi kao zidar u Grckoj. Zatvorio sam prodavnicu Jelisin jer ljudi iz sela nisu vise hteli da kupuju kod mene. Narod prica, a mediji javljaju da Dafina i ja imamo pune avione i kamione para na Kipru, u Izraelu, Iraku, a majka i ja, evo pogledajte, zivimo od prodaje salate iz staklenika i uzgoja pilica i svinja. 
Dafinin brat Dobrica vodi nas da vidimo inkubator sa pilicima, prazan obor za svinje i vestacku bastu u kojoj, posle zelene salate, zeli da gaji rani paradajz.
U dvoristu porodice Todorovic je i Dobricina kuca, podignuta 1976, na Svetog Stefana, i to „od Titovih kredita".
- U ovom dvoristu smo Dafina i ja odrasli - zapoceo je svoju ispovest tri godine mladji brat Dafine Milanovic. - Bila je jaka, zivahna i lepa devojcica, koju sam, kao malu, najcesce zvao Dada. Mi Todorovici poticemo sa Kosmeta, od dva brata, Marka i Todora, koji su bili uspesne zanatlije. Zapisano je da je jedan nas predak napravio prvi top od tresnjevog drveta za Karadjordja, ovde u Skobalju, a da je drugi dogovarao sa knezom Milosem Obrenovicem da mu u Americi izlije celicni top. Nasi preci su na ovim prostorima vec 175 godina, to pokazuju crkvene knjige u kojima pise da su kumovi nasim potomcima davali samo imena koja su pocinjala slovom D. Tako je moj deda Dimitrije, otac Dragutin, ja sam Dobrica, sestra je Dafina, moji sinovi su Damir i Dalibor, a moj unuk, koji zivi u Grckoj, zove se David Haralambus Todorovic. Nas otac Dragutin, koga su svi zvali Siljin, bio je majstor, obucar, potom magacioner zemljoradnicke zadruge, dok je majka Milanka radila kao cistacica, prvo u Komunalnom u Maloj Krsni, a potom u osnovnoj skoli Ivo Lola Ribar u Skobalju. Nismo bili bogati, ali smo lepo ziveli. Dafina je bila dobar djak, upisala je srednju ekonomsku u Smederevu, ali je stalno dolazila u selo. Tada je Skobalj bio poznat po saborima, na kojima je Dafina dobila titulu lepotice, a potom i najbolje pevacice. Bilo je to 1961, u vreme kada je Lepa Lukic pevala u jednoj kafani u Maloj Krsni, pa je Dafina cesto odlazila da je slusa. Godinu dana kasnije, medjutim, nas otac je umro. Pao je pod traktor, a lekari su mislili da ga je ubila tuberkuloza, jer je imao otvorene kaverne. Tek sto smo skinuli crninu, Dafina se udala za svog momka Dragana Milanovica, kapetana duge plovidbe, koga je upoznala u Smederevu, i otisla u Beograd.  

Skobalj svetli kao Smederevo

Nase selo dobilo je ime po ribi skobalj, koju su seljani lovili u Konjskoj reci. Danas u selu nema vise ni reke, ni konja pored reke, ali ni skobalja u reci. Ime sela Skobalj prvi put se pominje u turskim dokumentima 1516. godine. Danas ima vise od 400 kuca. Nije tacno da su svi seljani bili stedise Dafiment banke, ali oni koji su bili, dobili su, i to svi, svoj novac natrag. A selo Skobalj dobilo je mnogo vise od Dafine Milanovic.
- Jednog dana pozvala me Dafina telefonom i naredila mi: „Bato, ti si seljak covek, i da ne bio ostao seljak, naredjujem ti da uvedes telefone u Skobalj! Otisao sam kod direktora PTT, onog Jaksica, i rekao mu da ce moja sestra Dafina Milanovic zajedno sa seljacima iz Skobalja da plati 3,5 miliona maraka uvodjenje telefonskih linija. Samo centrala, kupljena u Francuskoj, kostala je dva miliona maraka. Bilo je to 1992. Jaksic nam je dao opticki kabal, koji je isao od Novog Sada, preko Beograda, do Skobalja. Posle su seljaci preko tog kabla i sa svojih telefona zvali Dafinu da joj se rugaju sto treba da plate svoj deo ucesca. Selo joj je ostalo duzno 150.000 maraka za troskove uvodjenja tih telefona - seca se Dobrica Todorovic, i dodaje da je sa seoskom rasvetom bilo mnogo lakse:
- Nase selo svetli kao Smederevo, jer je Dafina platila 1,5 miliona maraka da se uvede ulicna rasveta, koja i danas odlicno radi. Finansirala je i rekonstrukcioju seoske crkve iz 19. veka i izgradnju bakarne kupole na njoj. Htela je da izgradi stadion, sportsku halu i da renovira skolu, ali joj rukovodioci iz Mesne zajednice nisu dozvolili. Dovezla je Mesnoj zajednici dva slepera stilskog namestaja, da bi se opremile seoske kancelarije, ali je taj namestaj jednostavno nestao. I danas se nalazi po mnogim privatnim kucama!


PRVI PUT U ZATVORU
- Dafinina svadba bila je jako skromna - nastavlja Dobrica. - Milanovici su dosli u Skobalj da je uzmu, mi smo sa svatovima otisli u Beograd i posle vencanja se veselili u njihovoj kuci u Katanicevoj ulici. Ja sam u medjuvremenu, dok sam bio sef celicane u Zelezari u Smederevu, kupio jednu stalu u glavnoj ulici i 1989. otvorio prodavnicu tekstila i odela, a posle toga trgovao robom siroke potrosnje, koju sam kupovao u Beogradu. Otvorio sam, zetovljevim parama, prodavnicu Jelisin, za koju je narod rekao da je „robna kuca Dafine Milanovic", ali sam je zatvorio pre godinu i po dana, zbog gubitaka.  
Dobrica Todorovic nas je provozao Skobaljem, da vidimo zatvorenu „robnu kucu Dafine Milanovic", ali i seosko groblje, na kome su sahranjene tri generacije porodice Todorovic. Dok nam je potom pokazivao unutrasnjost svoje kuce, sa parnim grejanjem i Dafininim klavirom, nastavio je pricu:
- Dafina se u Beogradu, pocetkom sezdesetih, zaposlila u Narodnoj lutriji. Drzala je kiosk sa lozovima kod hotela Slavija, ali kada se pobunila na poslu zbog neke nepravde, dobila je otkaz. Presla je u Tehnoopremu, a potom u Umetnicku livnicu Beograd, sa kojom sam i ja, kao metalurg, saradjivao. Htela je i da me zaposli, ali je tadasnji direktor to odbio, pa su se posvadjali. Posle toga je neko Dafini napakovao aferu sa cekovima, zbog cega je sest meseci bila u pritvoru. Njena malena kcerka Olivera i ja stalno smo je posecivali. 
- Dafina je, sto se biznisa tice, talentovana na maminog dedu, odnosno na pradedu, koji je trgovao stokom, kukuruzom i lubenicama, a vredna na oca, koji je imao opancarsku radnju. Kad je 1990. otvorila Agenciju za knjigovodstvene usluge u Pozarevackoj ulici, imala je 154 klijenta. Tih godina vodila je i moje poslovne knjige. Poklonila mi je tada automobil „sevrlolet", koji cuvam u dvoristu kao dragu uspomenu. Tada joj je iz vrha vlasti naredjeno da otvori banku. Mi u porodici smo bili protiv - ali nas Dafina nije poslusala. I preselila se na Kosancicev venac, u direkciju njene banke.
- Ja sam radio u Dafiment banci do 1992. Bio sam zaduzen za kadrove, ali sam video ko je sve dolazio i podizao pare od Dafine. Pored nje je stalno bila jedna zena, knjigovodja, koja bi joj pred svima nama govorila: „Tata je rekao da das pare! Rekao je onaj odozgo da das pare!" Mnogi politicari i biznismeni zaradili su vise para od Dafiment banke nego sama Dafina. Uzimalo se i kapom i sakom, toliko da nista od para nije ostalo. Mnogi veliki projekti, kao metro-Vukov spomenik, Miticeva rupa, propali su zato sto su pare odnesene iz banke. Od tih projekata izgradjen je samo jedan parking. Velike su pare nestale iz Dafiment banke - to su bile narodne, a ne Dafinine pare. Pogledajte kucu nase majke, moju kucu: tu nema zlata, srebra, nema umetnickih slika, svile i kadife, nekog besnog bogatstva. Zivimo sa obicnim stvarima, kao obicni ljudi!
VEC JE KAZNJENA
- O poslovanju Dafiment banke i poslovima moje sestre ne smem nista vise da vam kazem, jer mogu da ugrozim svoj i zivote clanova porodice. Setite se sta se dogodilo sa Dafininom porodicom. Kada se Dafina suprotstavila rasipnistvu u banci, bila je kaznjena - porodica joj je stradala u saobracajnoj nesreci, u Madjarskoj, 1994. Meni vlast tada nije dozvolila da odem da identifikujem zeta i Dafininu decu. Uhapsen sam u Subotici i vracen u Beograd, a majci Milanki lica i tela nastradalih nikada nisu pokazana. 
- Posle te nesrece, Dafina je postala sasvim druga osoba. Vise nije imala sta da izgubi i nije se nicega i nikoga bojala. Nije imala razloga da bezi iz Srbije. Mislim da ce se sama vratiti kuci. Ona danas nema gde da zivi. Kuca na Dedinju joj je zaplenjena 1999, kao i sve stvari u njoj. Spasila je samo ovaj klavir i masinu za pranje vesa. Oduzete su joj i dve kuce u Ulici Filipa Kljajica u Beogradu. Kad sam ja radio kod Dafine, kupio sam joj 42 stana. I ti stanovi su zaplenjeni. To se opravdavalo pricom da je Dafina Milanovic pobegla iz Srbije da ne bi otisla u zatvor. To nije tacno. Dafina je, posle svih onih peripetija sa sudom, dobila pasos i savim legalno otisla da zivi u Budimpesti, jer tamo nisu mogli da joj oduzmu stan. Iz Budimpeste je, pre dve godine, otisla kod prijatelja u Nemacku i odlucila da kod njih ostane neko vreme. Da bi imala od cega da zivi, pocela je da radi kao domacica i spremacica po nemackim kucama.

Arkan i Kapetan Dragan - najposteniji

Mihalj Kertes, zvani Braca, proveo je mnogo vremena pored moje sestre Dafine Milanovic. On najbolje zna ko je sve dolazio da podigne narodne pare. Od svih tih ljudi koji su od Dafine uzimali novac, samo su Arkan i Kapetan Dragan javno rekli da su pare dobijali za finansiranje „tigrova" i „knindzi". Zeljko Raznatovic je jednom rekao da je Dafiment banka finansirala i rad Centra Srpske dobrovoljacke garde u Erdutu. Dafina je neobicno cenila i volela Kapetana Dragana, jer strasno lici na njenog pokojnog muza Dragana i jer je posten covek.

- U medjuvremenu, kada joj je istekla viza, otisla je da je produzi, ali je privedena u policiju dok se njeni papiri provere. Tada je nasa policija podigla galamu, sud je zatrazio izrucenje, a da, kako mi je javila Dafinina kcerka Olivera, Nemci jos nisu dobili zvanican zahtev za deportaciju u Srbiju. Meni je u sudu receno da tuzilastvo u Beogradu vrsi pritisak na sud da donese nekakvu presudu protiv Dafine Milanovic, kako bi drzava Srbija mogla sluzbeno da trazi njenu deportaciju. Dakle, ja mislim da bivsa Jugoslavija i ova nova drzava Srbija i Crna Gora nisu poslale Nemackoj zvanican zahtev za deportaciju moje sestre Dafine Milanovic, jer za to jos nemaju pravnu osnovu. 
- Rekao sam Dafini da dodje kuci, da otvori srce i dusu, da javno kaze ko je sa njom i sta radio, pa neka posle sud premeri njenu istinu i primeni zakon - kaze na kraju Dobrica Todorovic.

nt.jpg (860 bytes)

 

 

Reply via email to