| |
|
Piše: Dragan
Mraović
Koliko vidim, sprema se nova podvala narodu na narednim
parlamentarnim izborima u Srbiji. Većina onih što su nas gurnuli u nevolje
u periodu do petog oktobra i onih što su nas potapali, od tada do danas,
udružili su se da budu naše lučonoše. Nijesu stvorili zakonski ambijent za
demokratski život, nijesu izgradili nove fabrike, nijedan most, nijesu
proizveli ništa, osim afera od kojih imaju novac da jedu, dok narodu
preostaje samo da se jede.
Ta srpska malograđanska politička
pseudoelita šibicarila je po svijetu sa svojom praznom retorikom, ali
pošto nije prošla kurs kod pjevača Xeja, majstora za šibicarenje, izgubila
je kuglicu političkog povjerenja u svom narodu. Štos je u tome što kuglica
nije ni pod jednom Xejovom šibicom, već između dva prsta. Međutim,
svjetske gazde su igru unaprijedile. Kod njih kuglice uopšte nema. Ali,
uvijek ima budala koje bi da igraju.
Ima i stvari koje bi bile žalosne
da nijesu smiješne, pa je tako Žarku Koraću i njegovoj Socijaldemokratskoj
uniji dosta, kako kažu, dva poslanička mjesta koja im udjeljuje DS. Lično
mislim da je i previše, jer ne znam hoće li imati dovoljno članova da
pokriju i ta dva mjesta. A Momčilo Perišić i njegov partijski vod (toliko
su brojni) neće na izbore "jer nijesu izvršene promjene koje je PDS
zahtijevao". Generalisimus ne vidi da nema promjena dok su takvi kao on u
bilo kakvoj vlasti. Neda Arnerić odbija da odgovori da li je saučestvovala
u krivičnom djelu krađe glasova u srpskom parlamentu i kaže novinarima na
tu temu: "... Nećemo da se bavimo prošlošću... jedan sam od ljudi koji se
bore iz ideala i ubjeđenja..." Izgleda da je Nedin ideal da u ime
partijskih interesa štiti krađu glasova u parlamentu, a kada je uhvate,
onda ne bi da se sjeća prošlosti. I to smo već vidjeli. Samo sada onaj
brzi Gonzales nikako da dojuri iz OEBS-a u Beograd i da zahtijeva da se
igra poštena igra. Valjda mu ovi demokratski lopovi odgovaraju više od
onih Miloševićevih.
Šef poslaničke grupe DPS-a u Skupštini SCG Miodrag
Vuković opanjkava Srbiju ("Balkan", 27.11.2003). Te "šta ako u Srbiji
pobijedi desnica", te "poništiće sve što je urađeno od petog oktobra do
danas", te "da li će pobjeda desnice u Srbiji uz pobjedu desnice u
Hrvatskoj biti garancija teško započetih procesa demokratizacije?...", te
"da li će Evropa u tom slučaju reagovati kao što je reagovala u slučaju
Hajderove pobjede u Austriji uvođenjem sankcija i to rigoroznih (to li bi
on htio da se desi Srbiji i to rigorozno?)... " Pošto Vuković sebe već
smatra suverenom državom, ne znam što se nediplomatski ponaša, jer se
miješa u unutrašnje stvari tri druge suverene države, Austrije, Hrvatske i
Srbije? Ali, ako je već tako onda bi ovaj nekadašnji vatreni pobornik
jugoslovenstva i bratstva i jedinstva, a današnji razbijač Savezne
Republike Jugoslavije i Srbije i Crne Gore (ti politički preobražaji su
poznati u istoriji, na primjer, Musolini je počeo kao socijalista...),
trebalo da pogleda oko sebe i da vidi da Sjedinjene Države Amerike uopšte
nemaju levicu, a da u Evropi ima dosta zemalja u kojima su na snazi
koalicije desnog centra. Na primjer, kada razgrne gusti duvanski dim, koji
je stvorila njegova vlast, vidjeće da u susjednoj Italiji vlada desni
centar (bez Don Ćića) u kome su i neke izrazito desničarske i
antiglobalističke partije, kao što je, na primjer, Nacionalna alijansa
Ćanfranka Finija, koja je prvotno bila, dvadesetih godina prošlog vijeka,
socijalistička partija, pa nacional-socijalistička, pa fašistička, a
poslije Drugog svjetskog rata se transformisala u neofašistički
Italijanski socijalni pokret da bi pod današnjim imenom postala dio
vladajuće italijanske koalicije. Nacionalna alijansa je tvrda desnica sa
jakim nacionalnim opredjeljenjem, ali uvjeravam gospodina Vukovića da je
riječ o modernoj italijanskoj, evropskoj i vrlo demokratskoj partiji.
Naravno, Evropa ne bi znala šta sve nosi desnica da nije Vukovića, ali
sada kada to zna Italiji ne ginu sankcije. Suprotno od Vukovićevog
prizivanja desnih vještica u Beogradu, šef misije OEBS-a u SCG, Leo
Masari, kaže da Srbija "ne može i neće učiniti korak unazad", odnosno
korak koji priželjkuje Vuković kako bi on i Milo, u ime demokratije i
separatizma, igrali sa Srbijom onu istu igru što su je igrali sa
Miloševićem, uz obilnu međunarodnu materijalnu i političku pomoć, uz
žmurenje na neviđeni šverc cigareta pod pokroviteljstvom državnih organa
Vlade, za koju Milo kaže da je OEBS dao "afirmativan izvještaj" o slučaju
Moldavke. Čini se da predsjedniku Đukanoviću poznavanje jezika nije jača
strana, inače bi trebalo da zna da "afirmativan" znači "potvrdan" (lat.
affirmatus = potvrdan), a ne "pohvalan". Dakle OEBS nije pohvalio
crnogorsku vladu, već je samo na kulturan i diplomatski način potvrdio da
je crnogorsko sudstvo palo na ispitu, zajedno sa Vladom Crne Gore. A možda
je Milo htio upravo to da kaže?!
Predsjednik Milo Đukanović rekao je
srednjoškolcima da "njegov odlazak ne bi bio kataklizma", ali nije im
objasnio da je njegova vladavina kataklizma za Crnu Goru i Balkan, koji on
neprestano destabilizuje svojim separatističkim zahtjevima, svojim
partnerstvom sa stranim tužiocima i svojim afinitetom prema izvjesnom
biznisu. Priča da nije "pristalica dugog zadržavanja u politici", je
tačna, jer on nije u njoj dugo, već predugo. O takvima Biblija kaže: "Tako
i vi (predsjedniče – prim.prev.) spolja se pokazujete ljudima
(srednjoškolcima – prim.prev.) pravedni, a iznutra ste puni licemerja i
bezakonja" (Jevanđelje po Mateju, gl. 23.24).
A za to vrijeme u Srbiji
se zahuktava predizborna kampanja. Zna se ko će pobijediti i formirati
vladu. Naravno, to neće biti radikali, ali biće desničari, odnosno desni
centar, kao što je to sada u "većinskoj" Evropi. Bauk Vojislava Koštunice
kruži nad Vukovićem i njemu sličnima...
(Autor je bivši generalni
konzul SRJ u Bariju)
|
