IZ DIPLOMATSKOG UGLA
Čanak i Milo
Piše: Dragan Mraović
Ovaj narod to stvarno nije zaslužio. Zar nije bilo dosta sankcija, vođa,
bratoubilačkih i komšijskih ratova, rasturanja države, kriminalaca koji
ubijaju najviše državne funkcionere, političara za koje još nije jasno da li
umjesto mozga imaju puter na glavi, propalih fabrika, bogataša koje, koliko
juče, ni kuče nije imalo za šta da uhvati?... Zar nam nije dosta svega, već
treba još Nenad Čanak? Govoreći protiv onih koji mu zamjeraju što traži
zabranu Socijalističke partije Srbije i Srpske radikalne stranke, iako je za
te partije glasalo skoro dva miliona birača, Nenad Čanak (za koga niko nije
glasao), predsjednik vojvođanskog parlamenta, na tribini povodom
tridesetogodišnjice Ustava iz 1974. godine, u novosadskom Pozorištu mladih,
rekao je doslovce: "Ako tako mislite, jedite govna, jer dva miliona muva
misli da su ukusna". To je onaj isti demokratski političar kome je
predsjednik Milo Đukanović išao na noge, u Novi Sad (jadni moj rodni grad,
jer i jedan je previše, a nekmoli obojica!), na razmjenu separatističkih
ideja. Nije bilo lako Milu, divim se čovjeku zbog svega što je tamo podnio i
sramota me je što je crnogorski predsjednik, u srpskoj Atini, bio prinuđen
da gospodstveno zapuši nos zbog smrada i dva miliona muva, ali neka se i on
pita što je uopšte razgovarao sa obnoviteljem žutocrne monarhije, sa Čankom,
zvanim Libertas (hrvatska masonska loža). Ali, šta će gordi Milo kada samo
on i Čanak imaju podudarna mišljenja po pitanju razbijanja zemlje, jer im
smeta, u tom poslu, baš onih "dva miliona muva". Čanak, pošto nije ništa
dobio na izborima od svoga naroda, hoće nešto da ućari od Evrope, pa
postavlja zahtjev za monitoringom Savjeta Evrope oko navodnog kršenja prava
Vojvodine i traži internacionalizaciju svojih ličnih problema.
Zato su svi izgledi da će biti osnovan hor internacionalizatora svojih
ličnih problema u kome će glavni solisti biti Milo (to je vječiti
premijer-predsjednik, Šelzijev kandidat, ali ne predsjednički), Ranko (to je
onaj što ne može da spava zbog Koštunice i ostalih ujedinitelja), Čanak (to
je onaj što nas hrani već rekoh čime), Kasa (to je onaj što ni među svojim
Mađarima nije dobio glasove), Kujović (to je onaj što se javlja samo kada
Krivokapić ćuti), Filip (to je onaj što čuva mjesto Milu, kao Lilić Slobi),
Sveto od Milja (to je onaj što će, čim se vrati iz Beograda, okrenuti ćurak
naopako, ali i politički nadživjeti sve ove što ih pominjem), Lukovac (to je
onaj što je u sukobu interesa, jer je istovremeno još uvijek ministar cijele
zemlje i ambasador samo Crne Gore). Doduše, takav hor nema evropsku podršku,
jer u procesima integracije u Evropi niko ne podržava procese
dezintegracije. Ali, naši solisti će biti uporni, jer ne umiju da grade. Oni
umiju samo da ruše. Pošto za to nemaju podršku u referendumskom tijelu, oni
bi da "internacionalizuju" (u prevodu: pozovu svoje strane gazde) svoje
nedjelo dokazujući time da su nesposobni da sami sprovedu taj svoj, nazovi,
politički program. Pošto su očito nesposobni za politiku, jer neki od njih
već skoro deceniju ne uspijevaju u svojoj namjeri, onda neka idu, recimo, u
biznismene, pošto ima među njima onih što vjeruju da imaju afiniteta za
biznis. Čudi me samo što taj svoj biznis-talenat nijesu iskazali spasavši od
propasti bar jednu fabriku, već su ga iskazali upropašćujući privredu cijele
zemlje, uvodeći kao svoj strani novac koji nije pod kontrolom sopstvene
centralne banke, carine unutar sopstvene zemlje, stvarajući "pretorijansku
gardu" od 20.000 policajaca na samo 600.000 stanovnika, prodajući firme za
tri eura. Takve državničke poteze svijet još nije vidio. Mi, nažalost,
jesmo.
(Autor je bivši generalni konzul SRJ uBariju)
http://www.revijad.cg.yu/dan/
Srpska Informativna Mreza
[EMAIL PROTECTED]
http://www.antic.org/
