IZ DIPLOMATSKOG UGLA
Vlast ili Spuž?
Piše:Dragan MraoviĆ
Nevjerovatnu gomilu nebuloznosti uspio je da izgovori estradni i samostalni
spoljnopolitičar Goran Svilanović u NIN-u (br. 2755, 16.10.2003). NJegova
vizija bečkog mini-Rambujea je dokaz da kosovsko-metohijski Albanci znaju
šta hoće, za razliku od dosovskih improvizatora koji znaju samo dokle hoće -
da budu na vlasti. Lenjinista-marksista Ibrahim Rugova i drugovi sjajno su
iskoristili Beč za svoj politički EPP i time dobili prvu rundu meča. U tome
su uspjeli uz terciranje Holbruka, koji je, prethodno, svratio u Prištinu da
im šapne kako da se ponašaju. Doduše Svilanović kaže da Holbruk "ne može da
govori u ime EU i... znamo u ovom trenutku da to o čemu on govori nije stav
administracije SAD". Međutim, očigledno da g. Holbruk smatra da može da
govori i u ime EU, jer zna se ko je gazda na planeti Zemlji. A potcjenjivati
stavove g. Holbruka ne spada u diplomatski bonton, pošto i Holbruk ne spada
u kalibar svjetskih diplomata koji bi radili na štetu interesa svoje zemlje,
kao što to radi g. Svilanović. Zato Holbruk izjavljuje samo ono što je u
skladu sa interesima SAD i mi to moramo pažljivo da uvažimo, pa da zatražimo
od Holbruka da nam pomogne makar hiljaditi dio od onoga što nam je odmogao.
Tako bismo mogli da skupimo bar mrvice, a ovako od Kosova i Metohije ima da
nam ostane u Beogradu, nažalost, samo Goran Svilanović.
Svilanović kaže da u ovom trenutku uopšte nije realno da razgovaramo o
angažovanju naše vojske na Kosovu (i Metohiji, čoče!). Možemo se i složiti s
time, ali onda je iluzorno hvatati se za rezoluciju UN 1244 po bilo kom
pitanju, ako je NATO, pod firmom SAD i EU, koristi selektivno, a tumači po
svom ćefu. Međutim, naš ministar mudruje: "Ali, mi se suočavamo sa
tendencijom da one zemlje koje imaju trupe na Kosovu (i Metohiji! Gorane!) u
okviru kontingenta NATO-a, postepeno smanjuju broj ljudi i povlače jedinice
da bi ih angažovali u drugim djelovima svijeta... Time se slabi bezbjednost
Srba na Kosovu (i Metohiji! Ministre!)... možemo svojim angažovanjem da
rasteretimo one države koje imaju svoje vojnike na Kosovu (i Metohiji!
Spoljni momče!), i da na taj način utičemo da oni tamo ostanu ... dok mogu
da garantuju bezbjednost Srbima" (i Romima, i Turcima, i Crnogorcima, i
Hrvatima, ako ih još ima u Janjini! Gorane, Gorane! Gdje će vam duša?).
Dakle, treba pomoći NATO-u, koji ima 40.000 vojnika na Kosovu i Metohiji, a
naših je svojevremeno bilo samo 12.000, pa smo optuživani za militarizaciju
pokrajine?! Naravno, postoji tu mala diplomatska nijansa: NATO nije
militarizovao oblast, već ju je okupirao. Šta će to da čuvaju milosrdni NATO
anđeli-čuvari na Kosovu i Metohiji kada su dozvolili da za tri godine
okupacije šiptarski teroristi unište više pravoslavnih hramova nego Turci za
pet vjekova i da protjeraju više od dvjesta hiljada Srba i Crnogoraca, a
"uvezu" iz Albanije više od 100.000 originalnih Albanaca?! To nijesu uspjeli
ni Musolini, ni Broz, zajedno! Svilanović kaže da je to "Odluka... da se
dijeli odgovornost sa SAD i zemljama EU u Iraku, Liberiji, Avganistanu..." A
zašto bismo mi odgovarali za anglosaksonske vojne akcije, koje ni UN nijesu
odobrile? Ali, ovaj režim konačno ulazi u istoriju: prvi put će Srbi i
Crnogorci da budu okupatori i da, nepozvani, prave red u tuđoj kući, pošto
su uspjeli da naprave samo nered u sopstvenoj. Svilanović bi da naše elitne
specijalce pošalje, recimo, u Kandahar da izginu i da tako pomogne Čedi da
se otarasi svojih dojučerašnjih prijatelja "crvenih beretki", a istovremeno
da otvori put divljanju šiptarskih terorista na jugu Srbije, jer njegova
vojna taktika predviđa da ono što NATO smanji na Kosovu i Metohiji,
Crnogorci i Srbi moraju da smanje na jugu Srbije, a da nadoknade, recimo, u
Iraku! G. Svilanoviću, vi jeste mali, ali nijeste Napoleon, pa ne bi trebalo
da se pačate u vojnu taktiku i strategiju. Imamo mi za to valjanog stratega,
generala Lazarevića, koga vi poslaste u Hag, umjesto da onu predsjedničku i
parlamentarnu bruku, biser vaše partije, ja-sam-odlučila-predsjednicu,
Natašu Mićić, pošaljete u onaj njen omiljeni kafić u Užicu, prije nego što
vas narod pošalje u...
Svilanović više puta kaže da je njegova koalicija obećala da će "probati" da
izgradi institucije, da eliminiše organizovani kriminal, korupciju, itd.
Koliko se vidi, zasad su "probali" i uspjeli da rasture sve postojeće
institucije, a naročito da ponize srpski parlament i da naprave od njega
Čedin, Nedin i Natašin cirkus. A meni se čini da nijeste vi bili
(ne)izabrani da "probate", već, kako ste nas ubjeđivali prije petog oktobra,
da ispunite obećanja. Ili mislite da su građani Srbije vaši zamorčići?
Svestrani Svilanović bavi se i unutrašnjom politikom, pa kaže da je "tema
koju nijesmo očekivali... bila odnos Srbije i Crne Gore. Mislili smo (su
čim, Gorane?) da je dovoljno da dođe do promjene režima"... Zar ne znate, g.
Mudri, da, već odavno, mnogi među vlastodršcima u Crnoj Gori (a i u Srbiji
je slično) imaju samo dva izbora: ili vlast ili Spuž (u Srbiji je izbor ovih
ustanova nešto veći)! Vlast bi Milo Đukanović mogao da zadrži jedino tako
što će da razdvoji moju ženu Crnogorku i moje najbolje drugove Crnogorce od
mene i od Srbije. Zbog takvih kao što ste vi i Đukanovićev ideolog, Svetozar
Marović, onaj Kris Paten igra, na TV Beograd, ručni bilijar, držeći ruku u
xepu, dok ga vi snishodljivo tapšete, sa raskopčanim sakoom (kao vi ste
nonšalantni). A propo, isto tako tapšete i onog nekadašnjeg antinatovca i
šezdesetosmaša Havijera Solanu. Prevazišli ste, po snishodljivosti, i čuveni
rukoljub kojim je Vuk Drašković xentlmenski počastio onu simpatičnu i
nestašnu Madlen Olbrajt.
(Autor je bivši generalni konzul SRJ u Rimu)
http://www.revijad.cg.yu/dan/
Srpska Informativna Mreza
[EMAIL PROTECTED]
http://www.antic.org/
