IZ DIPLOMATSKOG UGLA
Bio je prvi maj
Piše:Dragan Mraovic
Bio je Prvi maj, simbol internacionalne solidarnosti radnicke klase, praznik
ustanovljen u znak sjecanja na masakr izvršen nad cikaškim radnicima 1886.
godine. Zahtjevi sindikata su bili: "Protiv besposlice! Za osmocasovni radni
dan! Za punu zakonsku zaštitu i osiguranje radnika! Za najpotpunije
gradanske slobode! Za slobodu štampe! Za najširu politicku demokratiju!" Ako
ste mislili da se ovo dešavalo ovog Prvog maja u Crnoj Gori ili Srbiji,
prevarili ste se. Ovo su neki od zahtjeva iz 1919. iznijeti za Prvi maj, u
Beogradu. Tacno je da su zahtjevi radnika ostali i danas isti, ali sindikati
nisu, jer su srpski "nezavisni" sindikati tek puki servisi nekih politickih
partija. Cak su potpisivali, prije parlamentarnih izbora, nekakve sporazume
o podršci partijama koje ce formirati vladu, koja, kroz tranziciju, štiti
interese globalnog kapitala, a ne radnika. Umjesto da se bore, recimo,
protiv izrabljivanja radnika od strane novokomponovanih privatnika, kakvog
nije bilo ni u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, pomenute 1919. godine,
oni šuruju sa politickim liderima partija ciji su nadimci, prema pisanju
beogradske štampe, Brabonjak, Roštiljxija, Grobar, Maneken, Sova,
Derikoža...
Jedan od voda srpskih sindikata, Milenko Smiljanic, nece da "slavi" Prvi
maj, valjda zbog toga što je i on tako nešto potpisivao. Niko ga ni ne tjera
na krkanluk, ice i pice, ali, mogao je, kao i ostali sindikati u svijetu,
protestnim skupovima da podsjeti vlasti na ugrožena prava svojih clanova. U
Crnoj Gori, sindikati nijesu obilježili Prvi maj tradicionalnim okupljanjima
"zbog mogucih politickih zloupotreba", iako su najvece moguce zloupotrebe
vec ucinjene, kao i u Srbiji, rasprodajom fabrika, bespravnim otpuštanjem,
radom od jutra do veceri kod privatnika, bez nedjelje i praznika, za 100 –
150 eura mjesecno, bez socijalnog i bez penzionog. Danilo Popovic,
predsjednik SSSCG, mudruje da "ambijent u Crnoj Gori nije stvoren za tako
nešto, kao što nije stvoren ni za privredivanje, pa tako ni za solidarne
proteste radnika...", što znaci da ce sindikalni protesti da se organizuju
kada svi budu zaposleni, a vlasnici kapitala budu molili radnike da prihvate
još vece plate i duže odmore! Ali, "oštro" je zaprijetio Vladi (poslije
strašnih "opomena" i "proglasa", zbog kojih se ona baš nasjekirala) da ce
"ovaj put, stvarno (prošli put je to bila šala) uci u organizovanje
generalnog štrajka", ako se ne ispune zahtjevi sindikata. Naravno, pod
uslovom da obespravljeni radnici, prije toga, ne zapjevaju "Internacionalu",
svoju himnu još od 1888, koja pocinje nekako ovako: "Ustajte sužnji koje
mori glad..."
(Autor je bivši generalni konzul SRJ u Bariju)
http://www.revijad.cg.yu/dan/
Srpska Informativna Mreza
[EMAIL PROTECTED]
http://www.antic.org/
