IZ DIPLOMATSKOG UGLA
Misko i Tadicev lapsus
Pise: Dragan Mraovic
Borisu Tadicu se ne vjeruje da je njegova izjava o crnogorskom referendumu,
data u SAD, bila lapsus. Iako je on priznao da je to bio lapsus. Predsjednik
Srbije je, kao bivsi sportista, casno priznao faul. Prica je zavrsena, ali
ne i za "filozofe" separatisticke orijentacije, pa je Miodrag Vukovic,
kobajagi ne vjerujuci u to da Tadic moze da nacini lapsus (eto
idiolatrije!), dunuo u antitadicevsku pistaljku rekavsi da je "Crna Gora
ponudila Srbiji da se razidu, bez referenduma!" Srbija ne trazi razlaz, pa
crnogorski referendum predstavlja unutrasnji problem Crne Gore i ne vidi se
sta tu ima Misko da nudi Srbiji. Drugo, koja je to "Crna Gora", sto se nudi,
i kojoj to "Srbiji", da se razidu? Ima li Misko odobrenje parlamenta i
konsenzus crnogorskih gradana za takvu pricu? Sto li bjezi od referenduma,
ako je u pravu? Ukoliko njegova opcija pobijedi na referendumu, sto ce mu
Srbija koja ionako podrzava, u skladu sa Ustavnom poveljom, svaku
referendumsku odluku crnogorskih gradana? Misko end kompani zele, u stvari,
da izbjegnu taj referendum, jer bi on bio i kraj njihove vlasti, pa zato
nude razlaz narodu iza njegovih leda. Misko ne kaze kome je ta ponuda u
Srbiji proslijedena, iako je jasno da u Srbiji nema relevantne adrese za
takvu ponudu? Koliko je poznato, Vojislav Kostunica je protiv, jer ima
drzavnicku viziju duzu od roka trajanja svoje vlasti. Tadic se jasno zalozio
za zajednicku opciju, ne dovodeci u pitanje i suprotnu odluku Crne Gore.
Znaci oni nijesu iz ove price. Mozda je Misko mislio na Miroljuba Labusa,
jedinog koji povremeno tercira crnogorskim secesionistima (Vladan Batic se
ne racuna, jer ne moze vise da pobijedi ni u Obrenovcu), ali koji je, kao i
sve tehnokrate, predstavnik pragmatske dnevno-ekonomske politike, bez
drzavnicke vizije i sire podrske u srpskom narodu. U Srbiji nema adrese za
Miska, jer u njoj niko ne moze da ima demokratski legitimitet po ovom
pitanju, bez najsire politicke i javne konsultacije medu gradanima koje
predstavlja, pa nece moci neki partijski kruzok da odlucuje o sudbini osam
miliona gradana SCG, a da se oni ni za sta ne pitaju. Sta li to Misko
umislja? Da je ON (ne Misko, ne treba sebi bas toliko da umislja, ali zna se
ko je ON) Luj Cetrnaesti!
U meduvremenu promicu "sitnice, sto zivot znace", pa je tako crnogorski
rezim, de facto, priznao nezavisnost Kosova (valjda i Metohije), jer
prihvata "legitimacije o licnim podacima", koje UNMIK izdaje gradanima ove
srpske pokrajine, kao pasose. Doduse, ne treba se cuditi sto se ta "licna
karta" privida Miskovom rezimu kao pasos, ako se ima u vidu da taj rezim
raspolaze diplomatskim strucnjacima kao sto je Dragisa Burzan (zbog koga su
Velikobritanci morali da se prave Englezi, kada je u pitanju njegov agreman)
ili izvjesni falsifikator diplomatskih pasosa, koga su Misko end kompani
poslali u Beograd da bude pomocnik, po kljucu, ministru spoljnih poslova
SCG, iako mu je, za sve sto je pocinio, prije mjesto u Spuzu, posto je ta
paradigma rezimskog potrcka, pored mucki sa pasosima, placala iz drzavne
kase skupe casove tenisa svojoj zeni, lazno prikazujuci racune za njih, kao
clanarinu u konzularnom koru, itd.
Zato su, isticanje Tadicevog lapsusa, kao fakta koji ne postoji kao takav,
jer ga se predsjednik Srbije odrekao, i priznavanje UNMIK-ovih legitimacija
(koje nijesu pasosi, ni de fakto, ni de jure, ni po Rezoluciji 1244), samo
nalicje iste zle namjere rasturanja drzave na stetu njenih gradana.
(Autor je bivsi generalni konzul SRJ u Bariju)
http://www.revijad.cg.yu/dan/
Srpska Informativna Mreza
[EMAIL PROTECTED]
http://www.antic.org/
